 |
|
|
|
|
| |
PRES
Nežno, nežno, nežnije (2011) i
Festival "Prenošenje plamena"
(2011)
Zbirka medijskih objava 
Zbirka medijskih objava 
Zbirka medijskih objava 
Zbirka medijskih objava 
|
Ne/vidljivi grad (2011)
Dah teatar je nosilac projekta EU "Kultura 2007-2013."
45 Bitef 11 Online/ e-bilten Bitef festivala 
Blic Online 
Nightlife Belgrade 
B92
Međunarodni radio srbija
See Cult 
Danas  |
Kod Nastasijevića (2010)
Blic online/imaginarno realni svet negdašnjeg Beograda
Glas javnosti  |
Prelazeći liniju (2009)
Novine DANAS, oktobar 2011. 
Law Text Culture (Australija), januar 2011. 
Bljesak, BH Internet magazin 
Politika "Sastavljena od ličnih ispovesti majki kojima su deca ubijena na sopstvene oči, silovanih žena i svedokinja drugih ratnih užasa, predstava „Prelazeći liniju" postavlja pitanje: Kako uspostaviti poverenje među ljudima na nekada zaraćenim stranama; kako uspostaviti dijalog između traumatskih iskustava s jedne i s druge strane: između žrtve i onoga nedužnog ko pripada kolektivitetu koji je i u njegovo ime od pripadnika drugog kolektiviteta proizveo tu žrtvu? Kako preći granicu neporecivog zlodela, granicu nezaceljivog bola, razdiruće ozlojeđenosti i imobilišućeg srama? Kako da žrtve dotakne stid i sapatnja onih koji su pripadali drugoj strani; kako, bez straha, s one strane svoje emocionalno saučešće s ove?
Da bi se uspostavilo međunacionalno i međudržavno poverenje – da bi se zapravo skinulo breme srama sa savesti nevinih ljudii, mimo čije volje, a u čije ime su se sejali zločini - potrebno je da država i formalno raskrsti s politikom zločina. Danas, međutim, kadu našoj vlasti participiraju oni koji Slobodana Miloševića - oličenje nacionalnog poraza i moralnog sunovrata koji je uništio ili upropastio sve što je dotakao i u zemlji i u susedstvu - smatraju nacionalnim herojem, apsurdno je uopšte i govoriti o mogućem diskontinuitetu s kriminogenom politikom bivšeg režima. A sve dok se to odista ne učini, glasovi savesti koji „prelaze granicu" čuće se jedino iz prostora alternativne kulture."
Zlatko Paković, Politika 2009 |
Priča o čaju (2006)
Dnevnik
"Priča o čaju" zamišljena je kao kombinacija tekstova u kojama formalnu ključnu ulogu ima Čehovljeva drama „Tri sestre“, tlapnja za životom, koji je (uvek) negde drugde. Ono što tri sestre DAH teatra doživljavaju "u vozu za Moskvu" priča je nekog drugog vremena, neke druge zemlje, a tiče se traumatičnih iskustava prethodnih decenija igara života i smrti u Srbiji.
Drugi okvir predstave DAH teatra; iz koje ona crpi i ime, predstavlja priča o čaju (korišćeni fragmenti "Knjige o čaju" Kakuza 'Okakure), uravnoteženju, ali i kolonijalizmu, civilizacijskom imperijalizmu, imperativizmu, s pogubnim posledicama
(...)
Na planu przorišnog jezika DAH teatar razvija jednu izrazito muzikalnu i teatralnu igru, začinjenu glumačkom i dekorativnom koreografijom, tri sestre ostavljaju snažan utisak scenskog prisustva, pojačavajući ga direktnim kontaktom-sučeljavanjem-provokacijom s publikom."
Igor Burić, Dnevnik, 2007
Vreme
"Podnaslov predstave Priča o čaju Dah teatra je sasvim adekvatan: reč je, zaista, samo o varijacijama na temu „Tri sestre". Iz Čehovljeve drame se, pored nekoliko kraćih delova teksta, uzima samo osnovni motiv - čežnja junakinja da otputuju za Moskvu. Ovaj motiv se, zatim, misaono proširuje i usložnjava, pa tako ideja putovanja poprima nove i raznovrsne konotacije: od povezivanja različitih civilizacija do kolektivnog prisećanja na zločine.
Motiv povezivanja civilizacija pomera naše interesovanje s podnaslova na naslov. Predstava Priča o čaju počinje kao vrlo razdragan i razigran "salonski ritual" služenja i ispijanja čaja: tri glumice, obučene u kostime iz Čehovljeve epohe, sipaju čaj, zveckaju porcelanskim i staklenim šoljicama, raznose ga i dele gledaocima. Pri tome, govore tekst iz Knjige o čaju Kakuza Okakure (...)
(...)Predstava koja je počela kao veseli građanski ritual ispijanja čaja, završava se kao potresni, pradrevni ritual oplakivanja mrtvih.
Krug se definitvno zatvara kada se gledaocima, opet u potpunom miru, u šolje s čajem stavljaju minijaturne sveće: prijatni napitak postaje kandilo, radosna čajanka, na kojoj se planira put za Moskvu, postaje pomen onima čiji je životni put surovo i nasilno prekinut u nekoj balkanskoj zabiti zvanoj Štrpci.
Prethodna analiza je pokušaj kritičareve rekonstrukcije - verovatno i dosta lične - jednog zahtevnog i složenog umetničkog koncepta, s izoštrenim etičkim implikacijama. Taj koncept razvijao se u tesnoj saradnji rediteljke Dijane Milošević i izvođača Jugoslava Hadžića, Aleksandre Jelić, Sanje Krsmanović Tasić i Maje Mitić, a putem radioničarskog procesa rada karakterističnog za Dah teatar. Pored slika koje su bile bitne za ovu analizu, predstava Priča o čaju sadrži još dosta metaforičnih, poetičnih, minimalistički stilizovanih, ritualizovanih i izra-zito asocijativnih scena. Sve zajedno, one grade celinu zaokruženu s dva spomenuta scenska rituala (čajanka i pomen)."
Ivan Medenica, Vreme, 2006
|
Časopisi u kojima je pisano o DAH-u:
„Law Text Culture“ (Australija), Januar 2011 
„Theatre Forum“, Decembar 2010, No 38 
„Tmača art“, časopis za dramu. br 39. februar 2008
„Contemporary Theatre review”
„Jat Review” April 2008
„Jat Review” Jun2008
„BelGuest” Zima 2007/08
"Jat Review" April, 2007
„ANSCHLÄGE’das feministische magazin” Februar 2007
„Theatre Journal“ Decembar 2007
“Orchestra” br. 40/41, april/novembar 2006
„40. BITEF” 2006
“Orchestra“ Br.38/39, Januar/mart 2005
„The Open Page” No.10 , 2005
„Jat Review” (specijalno izdanje) KULTURA Sezona 02/03
„Scena“ – časopis za pozorišnu umetnost, mart/april 2002
„Jat Review” 2002/6
„Theatre Forum” ,2002, No21
“Orchestra”, No22/23, 2002
„Art Papers“ Mart/April 2001
“Southern Theatre” No3, leto 2001.
”Connection” 2001.
“Stikkordet”, No4 2001 (Švedska)
„Beloit College Magazine“ 2000.
“Ludus“ Br. 67, septembar 1999
„Magdalena Aotearoa“ , Septembar 1999.
ŽENE NA DELU - Bilten , 8/9
„BELEF 98”, Urbane provokacije 1998.
“INFANT” Festival Info/Bilten No4
“Chain” No9
“Danas”, 1998.
“Unesko glasnik“ No3,
"Pozorište danas" 1998.
„Scena“ 1998.
Žene u crnom, Beograd, kalendar za 1997
„Voice of Isidora“, Mart 1997. No5
“ The Magdalena“, Oktobar 1997. No 24
„Voice of Isidora“, januar-februar, 1997. No13-14
„FIAT” , Podgorica, 1996.
„Nezavisni“, Novemabr 1996. No197.
„Theatre Journal“, decembar 1996.
„Beorama“, Maj 95. No2
„Beorama“, Oktobar 1995. No47
„Dygnet Runt“, Švedska, ?vgust 1995.
“Scottish Drama”, Zima 1995. No4
“ The Magdalena“, Mart 1995. No 16
„The Magdalena“, Februar1994. No13
„Novi Pančević“, Maj 1994. No56
“Scena“, Maj-Avgust 1994. No4
„New moment“, leto 1994. No 2
"Književna reč”, April 1992. No393-394 |
Knjige u kojima je pisano o Dah-u:
Dnevnik
Queeria Kreativni Tim, Beograd, 2010
Igra – odraz vremena sadašnjeg
Milica Zajcev, UBUS, Beograd, 2009
Performans i teatar u istočnoj Evropi/Scena koja se menja
(Theatre and Performance in Eastern Europe/The Changing Scene)
Dennis Barnett i Arthur Skelton , 2008
Umetnost i pobuna
(Art and Upheaval),
William Cleveland, 2008
Srpske pozorišne nagrade
Ratko Stojković, Beograd, 2008
Frauen und Frauenorganisationen im Widerstand in Kroatien, Bosnien und Serbien
Marijana Grasak, Ulrlike Reimann i Kathrin Franke, 2007
Infant prototip
Simon Grabovac, Novi Sad, 2007
Moje monodrame
Rada Đuričin, Festival monodrame I pantomime, Beograd, 2005
TRANS-GLOBAL READINGS - crossing theatrical boundaries
Caridad Svich, Manchester University Press, Manchester i New York, 2003
Semioločki krugovi – Film, Animacija, Strip, Pozorište, Televizija
Zorica Jevremović, Institut za film , Beograd, Prometej, Novi Sad, 2001
Radical Street Performance and International Anthology
Jan Cohen-Cruz, London i New York, 1998 |
|
|
|
Dah Teatar - Centar za
pozorišna istraživanja
|
|