IGRAJUĆE PREDSTAVE

ONE.ISPRED SVOG VREMENA (2024)

Multimedijalna instalacija koja spaja izložbu, živo izvođenje, instalacije, video radove i fotografiju. Bavi se ženama koje su bile pionirke u svojim oblastima u našem društvu a njihovo delo još uvek nijedovoljno poznato i vidljivo u kulturnom i istorijskom nasleđu.

TI MORAŠ BITI ZENITISTA (2022)

Interaktivna multimedijalna instalacija, promišlja nasleđe autentičnog avangardnog umetničkog pokreta sa naših prostora – Zenitizma. Poziva nas da se inspirisani zanosom umetnika tog doba, ponovo okrenemo vrednostima u čijem centru je – čovek.

DRVEĆE PLEŠE (2021)

Plesno pozorišna predstava DAH Teatra, na otvorenom koja se bavi važnošću očuvanja drveća. Pored predstave koja se izvodi u parkovima, projekat predviđa razgovore, digitalnu platformu, vebinar, video film i druge aktivnosti koje povezuju umetnost i ekologiju.

Za tvoje dobro (2020)

Predstava za mlade i odrasle koja nastaje u okviru EU projekta Prava za decu – Rights4Kids. Projekat ima cilj da da se podigne svest o pravima deteta/mladih.

Zemlja (2020)

Performans spaja postupke brige o biljkama i zemlji sa migracijama. Promišlja napor, bol i prilagođavanje „presađivanja” koje se dešava u procesu migracije.

Zagonetka revolucije (2018)

Roza Luksemburg – „Crvena Roza”- je i dalje inspiracija na pobunu, u dobu gde je pobuna, protiv svega što je nečovečno, nasilno i izrabljivački, nevidljiva. Ona nam i dalje postavlja pitanje: gde je pobuna, da li je moguća?

Žene DADE – jedna moguća izložba (2017)

Pozorišna instalacija o Dadaizmu i njenim umetnicama i umetnicima. Dadaizam je začet uoči Prvog svetskog rata iz potrebe umetnika da se suprotstave ratu i nasilju.

 25 čaša vina (2016)

Predavanje-performans je bazirano na autobiografskim tekstovima rediteljke DAH Teatra u kome ona govori o radu pozorišne trupe koja je nastala u specifičnom istorijskom i političkom kontekstu “zemlje koja više ne postoji”.

MOŽDA SANJATI (2016)

Šta se dogodi kada se karakter iz predstave “Snovi i prepreke” zavrti, i u tom okretu obre u novoj predstavi “Možda sanjati”?

PRETHODNE PREDSTAVE

Nekada plavo (2015)

Poetski samit o misterijama katastrofa, otpornosti i lepote. Koprodukcija DAH Teatra, Teatra 7 Stages iz Atlante i ansambla Café Antarsia iz Čikaga [SAD].

Drhtaj ruže (2014)

Predstava o umetničkoj saradnji i kreativnom procesu između glumice i rediteljke, koja se bavi temom nestalih ljudi. Refleksija o snazi i krhkosti pamćenja, o značenju nestajanja i mogućnosti transformacije

Prisustvo odsustva (2013)

Predstava je deo projekta “Moć pamćenja” koji se bavi post-traumatskim sećanjem, koje čuvaju članovi porodica, a koje se odnosi na nestale osobe iz njihove najbliže okoline.

Snovi i prepreke (2012)

Eksperiment u formi, spoj između autobiografskog performansa i demonstracije rada koji se bavi temom „postajanja“ umetnikom i prati razvoj jednog sna i njegovu realizaciju na sceni.

Nežno, nežno, nežnije (2011)

Koncert – predstava DAH Teatra u saradnji sa grupom Secondhanders bavi se temom nostalgije i njenim uticajem na kulturnu scenu na prostoru nekadašnje Jugoslavije…

Kod Nastasijevića (2010)

DAH Teatar, se u svojoj novoj predstavi bavi čuvenom porodicom Nastasijević i istražuje duhovno nasleđe koje je ova porodica ostavila našoj kulturi. Predstava osvetljava umetnički i kulturni milje međuratne građanske Srbije, istovremeno projektujući jednu snažnu umetničku viziju.

Dve babe, četiri mačke i trotinet (2009)

Sanja Krsmanović Tasić i Maja Mitić, dugogodišnje glumice DAH Teatra, kroz duhovit i topao način, kroz jezik pozorišta i umetnosti, šalju deci i njihovim roditeljima poruku o lepoti odnosa sa životinjama i važnosti odrastanja uz kućne ljubimce, o razvijanju odgovornosti i brige o drugome, o sposobnosti da se voli, tuguje, raduje…

Prelazeći liniju (2009)

Predstava “Prelazeći liniju” zasniva se na tekstovima iz knjige ” Ženska strana rata” u izdanju aktivističke grupe Žene u crnom (2007). Knjiga je zbornik autentičnih svedočenja žena o ratovima koji su vođeni na tlu nekadašnje Jugoslavije od 1991-1999.

Traženje grada (2007)

Kreirajući pozorišnu predstavu upravo na ruševinama biblioteke na Kosančićevom vencu, ideja nam je da bacimo svetlo na “skrivene zidove” tj. na skrivenu istoriju, da je načinimo transparentnom i na taj način transformišemo kako naš grad,tako i naše sugrađane.

Vodič kroz alternativnu istoriju Beograda (2006)

U okviru svoje pete internacionalne glumačke i rediteljske škole DAH Teatar realizuje predstavu “Vodič kroz alternativnu istoriju Beograda”

Priča o čaju (2006)

Centralna tema predstave-voz koji ce najzad odvesti sestre do mesta iz snova – Moskve, ili situacija propuštenih prilika i prokockanih šansi, inspirisao je i provocirao više važnih tema kojima se bave “Tri sestre” DAH Teatra.

Ne/Vidljivi grad (2005)

Predstava u autobusu i dugogodišnji projekat “Ne/Vidljivi grad” ima za cilj da multietničku strukturu gradova u Srbiji i bogatstvo različitih etničkih kultura učini vidljivijom.

Alisa i Kafka su mrtvi / Živeli Rozenbergovi (2005)

Kako rešiti problem kao što je Etel Rozenberg? Ili Alisa u Zemlji čuda? Obe su osuđene na smrt, jedna u bajci, druga u realnom životu. Velika suđenja i velika literarna dela se susreću u ovoj koprodukciji, koja istražuje šta pozadina ovih i drugih priča o smrtnoj kazni iz obe kulture imaju zajedničko.

Cirque Macabre (2002)

Koristeći formu mračnog cirkusa ova predstava se bavi temom nasilja. Karakteri koji čine “cirkuske tačke” su umetnici[e]/ vizionari koji su obeležili naše vreme i koji igraju mračni tango sa svojim progoniteljima.

Ples sa tamom (2002)

Prva solo predstava DAH Teatra u kojoj se glumica Sanja Krsmanović Tasić, baveći se razlozima gubitka stare predstave “Slučaj Helen Keller”, bavi smislom gubitka u opšte: gubitkom čula, gubitkom zemlje, gubitkom sposobnosti percepiranja stvarnosti na opšte prihvaćen način, gubitkom identiteta.

Unutrašnja mandala (2002)

Predavanje/predstava glumice Maje Mitić, gde ona govori o isceliteljskoj moći teatra, pokazujući delove iz predstava u kojima je igrala od 1991 do sad.

Mape zabranjenog pamćenja (2001)

Koprodukcija DAH Teatra i “7 Stages” pozorišta iz Atlante (SAD). Predstava se bavi pričom o emigrantima, temom koja je jedna od gorućih tema u Jugoslaviji danas. Da li je moguće za umetnika da kreira van svoje zemlje? Koje su posledice takve odluke?

Dokumenti vremena (1999)

Predstava je nastala u Beogradu u periodu maj-jun 1999, za vreme bombardovanja naše zemlje od strane NATO snaga. To je svedočenje o realnosti koja se rastapa pred nama. Nemogućnost hvatanja jednog vremena, potreba za drugom vrstom zapisa i svedoka.

Putnici (1999)

Projekat u nastajanju. Koncert-predstava koja se bavi pitanjem “Zašto ljudi napuštaju zemlju u kojoj su rođeni?” kroz vizuru različitih kultura.

Anđeli u gradovima (1998)

Predstava za otvoreni prostor u kojoj anđeli Dah teatra dolaze na mesto u gradu kome je potrebno čišćenje od istorije i izvode svoj “ritual” čišćenja.

Slučaj Helen Keller (1998)

Kroz momente iz biografije Helen Keler, čuvene slepo-gluve američke književnice i borca za ljudska prava, ispreda se priča o potrebi za komunikacijom, o potrebi za dodirom DRUGOG. Srećući se u različitim ravnima vremena, imaginarni i istorijski likovi plešu svoj ples sa tamom, upirući pogled nade u vek koji dolazi.

Sećanje anđela (1996)

Predstava za otvorene prostore koja se menja pod uticajem vremena i prostora u kome se igra. Tri glumice kao anđeli istražuju kontakt sa publikom u uličnoj situaciji bacajući pogled nazad prema XX-om veku.

Legenda o kraju sveta (1995)

Se bavi problemom stvaranja života na ruševinama kroz vizuru tri savremene žene kroz koje se prelamaju arhetipovi iz različitih kultura u svetu.

Zenit (1994)

“Zenit – istorija jednog zanosa” je priča o sudbini Ljubomira Micića i evropskih umetnika avangarde sa početka XX veku.

 Darovi naših predaka (1992)

Zasnovana na delu Momčila Nastasijevića, predstavnika “magičnog realizma” u srpskoj literaturi. Sintetiše savremeni teatarski izraz sa korenima naše kulturne posebnosti.

Ova vavilonska pometnja (1992)

Sa antiratnim pesmama Bertolda Brehta. Predstava je nastala iz neophodnosti njenih stvaraoca da se odrede prema dužnosti umetnika u “mračnim vremenima”.